Pozitivnim stavom do uspjeha
Uvijek mi na pamet padne profesor koji je donio pola čaše vode na sat. Na pitanje kakva je čaša, pola nas je odgovorilo da je na pola puna, drugoj polovici je bila poluprazna. U životu često susrećem ljude koji vide polupraznu čašu i još češće se isti ti ljudi zapravo boje da će se čaša do kraja isprazniti i time sami sebi stvaraju paniku .
U životu smo često svjedoci rasprava tzv. optimista i pesimista. Optimisti navode da stvari nisu tako crne, da treba misliti pozitivno i nadati se boljoj budućnosti, dok pesimisti smatraju da optimisti zatvaraju oči pred surovom realnošću i stavljaju ružičaste naočale kako bi im svijet izgledao ljepši. Na spomen fraze „misli pozitivno“ pesimisti skeptično odgovaraju kako se radi o besmislici pridošloj „sa zapada“, kojom se propagira površno i umjetno pozitivno raspoloženje. Smatraju da čovjek može biti pozitivno raspoložen jedino ako je i objektivna situacija takva, dok je pozitivno raspoloženje u negativnoj situaciji lažno, pa stoga i pogrešno. Ovakve rasprave obično završavaju svojevrsnom pat pozicijom, jer jedni druge ne uspijevaju međusobno uvjeriti u ispravnost vlastitih stavova.
Najveći problem osoba koje ne misle pozitivno je stalan osjećaj da su vanjske okolnosti puno veća prijetnja za njih nego što zaista jesu. Stalno razmišljanje o svemu negativnom što ih okružuje dovodi do osjećaja stalne nesigurnosti. Loša situacija na tržištu ih navodi na misli da će njihovo poduzeće propasti te da će i oni ostati bez posla, epidemije i prirodne katastrofe ih navode na razmišljanje da je pitanje trenutka kada će iste zahvatiti i njih, i sl. Sve ovakve misli su neproduktivne jer čovjeka odvlače od razmišljanja o stvarima koje su stvarno značajne za njegov život i rad.
Kada se pesimistična osoba uistinu i suoči s konkretnim poteškoćama (npr. gubitkom posla), ona ima osjećaj da će takva nepovoljna situacija trajati vječno, da će joj u potpunosti promijeniti život na lošije te da ne može ništa napraviti da to promijeni. Dok potpuno suprotno optimistična osoba u takvim poteškoćama gleda priliku za daljnji razvoj i promjenu posla s kojim ” ionako nisu bili zadovoljni” samim time imaju i više snage i volje za izaći iz takve situacije, dok oni pesimistični često zapadaju u još nepovoljniju situaciju i često padaju u depresiju i ne znaju se izvući iz svega.
Optimisti prvenstveno analiziraju situaciju u smislu što je u njoj pod njihovim osobnim utjecajem, a što nije. S onim na što ne mogu utjecati se jednostavno pomire i više ne brinu oko toga, jer je to bespredmetno (npr. bespredmetno je razmišljati o tome kako je nepravedno da neki imaju puno novca, a neki ne; kako vani kiša pada, umjesto da sja sunce; i sl.). Zato sve svoje snage usmjeravaju na ono što jest pod njihovim utjecajem, a toga je puno više nego što se u početku može činiti. Npr. mnogi su nezadovoljni svojim radnim mjestom, ali ništa ne poduzimaju, jer smatraju da ne mogu pronaći bolje, pa niti ne pokušavaju. Međutim, kada bi analizirali sva znanja i vještine koje imaju, kao i one koje bi mogli dodatno steći te kada bi usmjerili pažnju na tržišne mogućnosti, vidjeli bi da ima organizacija koje trebaju baš takve djelatnike. Slično je i sa svim drugim naizgled bezizlaznim situacijama. Takvim pristupom većina naizgled nerješivih problema iznenada postaje rješiva.
Osobe koje misle pozitivno ne traže isprike za nešto što nisu i ne mogu, već traže mogućnosti za ono što jesu i što žele postići. Umjesto da razmišljaju o tome što se sve ne može, ne miruju dok ne pronađu što se sve može, svim poteškoćama unatoč. Drugim riječima, misliti pozitivno ne znači zatvarati oči pred problemom, već otvarati oči prema potencijalnim rješenjima. To je vještina važna za sva vremena i sve situacije, jer omogućuje život dostojan življenja.
„Pesimisti u svakoj prilici vide poteškoću, a optimisti u svakoj poteškoći – priliku.“
Za više motivacije pročitajte članak: